ZEMLJA ŽIVIH

Godine 1993. u ratom zahvaćenoj Hercegovini, u selu Korjenići, dva najbolja prijatelja, dječaci od devet godina – Branko i Rade dane provode čuvajući krave nedaleko od svog sela. Selo je praktično u kotlini, opasano brdima i visoravnima tipičnim za Hercegiovinu, pa se dječaci od svojih kuća praktično spuštaju kamenitim putem do livade. gdje puštaju krave.

Često gledaju planine i brda i pitaju se šta je tamo iza. Ništa ne uzbuđuje dječačku maštu kao taj pogled ka vrhu brda, koji prekida svaku drugu aktivnost i usmjerava nevine misli ka tome šta li mogao da krije prostor iza tih brda.

Dječaci odlučuju da pobjegnu od kuće i provjere šta je iza. Dok se penju, polako pada mrak. Put je teži i naporniji za djecu. Ponestaje im vode. Iz daljine dolazi Jelenin panični glas, koji doziva dječake. Rade želi da se vrati. Pas Roma tad energično kreće da laje povlačeći dječaka za nogavicu u pravcu planine. Dječaci ipak dogovor da nastave na planinu. Iz pravca sela dolaze pucnji, prvo sporadično, potom rafali. Dječaci izlaze na sami vrh planine. Tek sa visine vide svoje selo kako gori, sve je spaljeno i pobijeno. Ispred sebe vide svjetla grada, romantičnu sliku. Rade kaže da je to more, ali Branko tvrdi da je Amerika.